Powered By Blogger

уторак, 27. новембар 2012.

Illuminati Alejandro from Lady Gaga song

Alejandro Jodorowski je reziser kome je Lady Gaga posvetila pesmu a pogledajte i zbog cega:

Bitcharke na travi

Kada ni vaša najuža porodica nema razumevanja za ideju da su dosledna vulgarnost i pornografska estetika legitiman umetnički izraz, kakve šanse imate da vas prihvate mase? Pogotovo ako ste ženskog pola i bavite se hip hopom... u Srbiji.
Žene koje istupaju iz uobičajene uloge tradicionalnog seks simbola, koje ne hvataju na lepotu i seksepil već na bezobrazluk i opscenost, za domaću muziku – estradnu ili andergraund – pojava su koju je gotovo nemoguće smestiti u postojeće estetske i socijalne okvire. Beogradski hip hop dvojac Bitcharke na travi je tom primetnom razlikom uspeo da privuče ne samo pažnju domaće hip hop zajednice već i šire javnosti, čiji ih je deo i prihvatio kao simbol ženske snage i otrzanja zaparloženim balkanskim polnim stereotipima.
S druge strane, ovo je bio i njihov usud. Karakteristično mačoidna, čak mizogina hip hop publika nije se trudila da gleda mnogo dalje od provokacije na površini, pa je kratka karijera Bitcharki bila obeležena intenzivnim nerazumevanjem između umetnika i slušalaca, ponekad daleko preko granice uljudnosti. Konačno, probijanje izvan granica hip hop geta nije moglo da ode dalje od nekoliko simboličnih pojavljivanja na neuobičajenim mestima – kada čak ni vaša najuža porodica nema razumevanja za ideju da su dosledna vulgarnost i pornografska estetika legitiman umetnički izraz, kakve šanse imate da vas mase prihvate?

Rap Cartel nastavlja s katalogiziranjem najprljavijeg hip hop stvaralaštva prve decenije ovog veka, obavljajući posao koji se ne svodi na čistu arheologiju, već na ispisivanje bitnih stranica domaće pop istorije. Dobar broj značajnih ili u najmanju ruku bizarno interesantnih hip hop imena tokom proteklih deset godina stekao je ograničeno kultni status, ali i ostao upamćen samo preko imena na internet forumima i loše tagovanih mp3 fajlova.

In memorian 2002-2006 je tipičan primer. Ovo je kompilacija koja prikuplja skoro sve postojeće snimke eksplozivnog ženskog dua, mapirajući njihov put kroz katakombe beogradskog hip hopa i saradnje sa etabliranim pripadnicima 43-23 ekipe (Bad Copy, Prti Bee Gee), Beogradskog sindikata (Škabo) i, uslovno rečeno, novijim snagama (MC Monogamija na najnovijim snimcima).

Muzički, album je u najboljem slučaju neujednačen, što se može i očekivati od retrospektive hip hop sastava koji nikada nije imao izdanje i koji se oslanjao na poklonjene matrice. Uživo, Bitcharke su uvek bile nezaustavljiva lavina militantnih bas-lupova i rafalne mikrofonske paljbe. Na snimcima, ovo je salata – od boom-bap hip hopa i, za 43-23 zvuk tipično polunarodnjačkih poskočica, pa do garagea i 2-stepa, sa oscilacijama u zvuku, kvalitetu i namerama. No, ako ništa drugo, u jedno nema sumnje: Una i Maraya su, što se tehnike tiče, bile rame uz rame sa svojim muškim saradnicima, isporučujući lavine brzih, besnih stihova, začinjenih odmereno ironičnom kašičicom erotike.

Tekstualno, kao i slični sastavi, Bitcharke su uvek balansirale na granici između šok-taktike, podsmeha samim sebi i kritike malograđanštine. Iako povremeno rascepkani u nepovezane fragmente i ne sasvim jasno usmereni, tekstovi Bitcharki nikada se nisu mogli svesti samo na prostu verbalnu pornografiju.
Prvi ženski hiphop duo u Srbiji nastao u maloj sobi radija SKC (2 x 2m) zime 2002. na snimanju prvog albuma grupe Bad Copy "Sve sami hedovi", gde se prvi put pojavljuju kao ženski support. Prvi nastup je usledio 08.03.2003 na kultnoj Akademiji u Beogradu sa grupom Bad Copy. Skandalizirale su s "pornjava" rimama u kojima nema ni primisli politièke korektnosti, prozivajući sponzoruše i ostale popularne pojave.

Bez demo snimke i bilo kakve šminke, Bičarke su provokativnim i tvrdim rimama ostavile prepoznatljiv pečat te osvojile publiku i medije, što je vodilo daljnjoj saradnji s ostalim hip hop izvođačima – Prti BG, Škabo, Flip Out, CB4, D-Fence, kao i s domaćim DJ-evima – Jah Mama, Dekra Selecta, Katkila Mojne, DJ Ape, DJ Ko6a33, DJ Rahmanee.




недеља, 11. новембар 2012.

„Брат-1“ и „Брат-2“.( Сергеј Бодров )

Сергеј Бодров је остварио свега неколико филмских улога, али је то било довољно да у последњим годинама одлазећег миленијума постане права звезда руске кинематографије. Управо је Бодров успео да оствари оно што ником у руској постсовјетској уметности ни пре ни после њега није пошло за руком. Успео је да дочара аутентичну слику јунака нашег доба, коме су веровали и верују милиони гледалаца. У време тоталног хаоса 1990-их, краха традиционалних животних вредности и потпуне моралне дезоријентисаности, једноставан и шармантан младић пролази пакао првог чеченског рата. Управо он, који успева сам да се супротстави хордама криминалаца свих врста, постаје прави јунак нашег доба.


Данило искрено воли Русију, воли своју мајку, свога брата, своје ратне другове, несрећне жене и уопште све обесправљене људе, којима помаже одмах и без икакве задње намере. Али зато је немилосрдан према непријатељима, а непријатељи су му разни криминалци: кавкаска, украјинска и црначка мафија, петербуршки бандити и гангстери, московски новокомпоновани богаташи и амерички бизнисмени који тргују оружјем, дрогом и људима. Данило је неустрашиви витез без мане. Он се без напора обрачунава са свакојаким олошем, и то ради темељито, најпре у Петрограду, затим у Москви, и на крају у Чикагу, у чему му помаже бивши криминалац и бивши милиционер, његов старији брат Витја.


Ни пре ни после „Брата“ Русија није имала прилике да види домаћи акциони филм тако високог ранга. И први и други део су постали невероватно популарни, и одмах после приказивања мноштво цитата је ушло у руску свакодневицу, а одатле и у савремени руски језик. Песме руских рок група које су снимиле музику за оба филмска наставка годинама су биле највећи хитови, а многе од њих су постале познате управо захваљујући овом филму.


Реални живот је, нажалост, много сложенији и трагичнији од филма. Сергеј је 2001. одлучио да се опроба у улози редитеља и снимио је прилично добар филм „Сестре“, у коме је дебитовала једна од најпопуларнијих савремених руских глумица Оксана Акињшина. Након тога Сергеј и његова филмска екипа 2002. одлазе на Кавказ, у Северну Осетију, где снимају нови филм „Гласник“. У Кармадонској клисури се 20. септембра 2002. од ледника Колка одвојила огромна маса леда дуга 5 km. Лавина се устремила ка кориту планинске реке носећи камење, песак, муљ и оборено дрвеће, и брзином од 75km/h сручила се право на Сергејеву филмску екипу... Поред Сергеја Бодрова још 108 особа је нестало у Кармадонској клисури.


Ове године би се овој глумачкој икони навршило 40 година. За милионе Руса је он остао „вечно млад“, као што и доликује правом хероју. Песма групе „Смисаоне халуцинације“ („Смысловые галлюцинации“) једна је од главних на саундтреку филма „Брат-2“. Речи ове песме сада већ звуче као пророчанство:


Могао бих да попијем море

Могао бих да будем неко други

Да будем вечно млад

И вечно пијан

Могао бих да постанем река

Да постанем тамна вода

Да будем вечно млад

И вечно пијан


Вечно млад


Могао бих да постанем стена

Али већ неко други

Неко ко је млад

И ко је пијан

Хоће да постане река

Да буде тамна вода

Да буде вечно млад

И вечно пијан


Вечно млад

„Брат-1“ и „Брат-2“. Download:
http://thepiratebay.se/torrent/5224455/Brat_1__amp__2_(The_Brother_1_and_2)_english_subs

Who Is The Best

Who is the best je jedan od pionira hio hopa muzike u Srbiji. Činili su ga Aleksandar Džankić (MC Best) Andrej Ivančević (Drej), Mihailo Vesović (Mad Mike), Predrag Lukić (Downtown Man) i Dj Camrutti. Iako su davne 1988. poleli da snimaju pesme tek početkom 1996, je izašao prvi album Welcome to Belgrade za ITMM diskografsku kuću koja je jedina iz legendarni Jugodisk pristajala da izdaje rap izdanja. Pošto je većina prvih radova bila anti-režimskog karaktera što je uopšte karakteristično za početke rapa u Srbiji, WITB nije imao lak put. Bez obzira na što je Aleksandar Džankić kao autor jedne od prvih radio emisija koje su se bavile rapom u Srbiji, Geto na Radio Politici ,uspeo da promoviše bend i ostatak scene i tako joj postavi temelje u procesu njenog sazrevanja na kraju jednog milenijuma.
Snimljena su i dva spota. Prvi je bio za naslovnu Welcome to Belgrade u kojoj se kao gosti pojavljuju članovi orkestra Feada Sejdića. Pesma je opisivala besnilo i sve negativne pojave prouzrokovane sankcijama ali je i naglasila da Beograd ima decu koja ga vole i koja ga žele drugačijim. Drugi spot je urađen za pesmu Baby koja se vrlo brzo zavrtela i koja je obeležila album. Zahvaljujući bitovima koji su se zasnivali na semplovanju nekih prepoznatljiv svetskih hitova iz različitih muzičkih žanrova grupa je skrenula pažnju na sebe i postala jedan od nosilaca novog urbanog zvuka sredinom 90-tih. Već naredne 1996*te grupi se pridružuje Mad Mike i urađen je remiks za pesmu Običan dan koja je postala jedan od najvećih hitova rap muzike na ovim prostorima u prošloj deceniji. Međutim mnogi poštovaoci rap zvuka nisu bili zadovoljni. Smatrali su da hip hop mora da ostane underground i da podela na komercijalu i ono „pravo“ mora da bude jasna. Kako je rap muzika počela da se probija u Srbiji tako su i jačale nesuglasice između izvođača u izgradnji nečega što je tek trebalo da predstavla scenu u pravom smislu te reči. Drugi album Play izašao je za Centroscenu 1998, diskografsku kuću koja je prethodno bila poznata po dance izdanjima. Album je sadržao čak 20 pesama, uključujući i pesme koje su snimljene pre prvog albuma ali i one koje su nastale između dva albuma. Grupa je rešila ovoga puta da da sve od sebe. Počeli su nastupi sa bendom kao podrškom koji su obuhvatili najveće gradove Srbije. Album je sniman čitavih godinu dana i imao je puno hitova. Rap muzika je u Srbiji bila na vrhuncu. Na TV Politici je počela emisija Geto koju je vodio MC Best...onda je došlo bombardovanje i celokupna muzička scena je narednih nekoliko meseci utihnula. Kada je sve prošlo bilo je potrebno sve početi iz početka. Na TV Politici više nije bilo, posle 5.oktobra i radio stanice su zaboravile rap iako društveni uslovi nikad nisu bili povoljniji. Grupa se nije zvanično raspala ali članovi više nisu bili tako mladi da bi ponovo gradili svoje mesto na sceni koja je širenjem Interneta počela da se usitnjava i prilagođava novim uslovima plasiranja muzike.

MC Best i Drej zajedno sa Dj Munjom snimaju pesmu Držim se, koja najbolje odslikava stanje svesti u jednoj državi koja ulazi u ni malo obećavaću fazu tranzicije. Pesma je snimljena za promovisanje filma Dorćol Menhetn i našla se na istoimenom disku 2000.
MC Best 2005. za City Record izdaje album MC Best feat. Who is the best – Soulfood Music na kojem se nalaze remasterizovani snimci najvećih hitova grupe uz nekoliko pesama koje sam snimio. Trenutno MC Best planira kompletan solo album , a već se na netu može naći promo pesma Pusti me u kojoj su gostovali Blokovski, Bvana i Mjan.
Diskografija:
Welcome to Belgrade (1996)

Let Me Ride Side
A1a Predgra?e ( Intro )
A1b Welcome To Belgrade
A2 Tablica Mno?enja (feat. Mad Mike)
A3 Baby ( Don\'t Say No, Say Maybe )
A4 So Far, So Good, So What ?
A5 Last Night

Let Me B Side
B1 Obi?an Dan
B2 XXL
B3 WITB Strikes Again
B4 Monday ( Story From Embargoland )
B5a Man\'s Gotta Do What A Man\'s Gotta Do
B5b Periferija ( Outro )
Download:
http://rapidshare.com/files/97794726/Who_Is_The_Best_-_Welcome_To_Belgrade.zip

Play (1998)
Tracklist:
1.Uvod
2.Play
3.Boli
4.Četa Đaka
5.D.I.C.K.
6.Pusti Da Te Grad Vozi
7.I Can't Stand The Pain
8.Ja Sam Tvoj
9.Magični Cvet
10.Muzički Intermeco
11.U-Jee
12.Slava
13.Otvori Nebo Za Mene
14.Rat Zvezda
15.Izvod
16.Još Jedan Dim ('97.)
17.Običan Dan ('96. New Age Remix)
18.Can You Keep The Secret ('92.)
19.Nobody's Fantasy ('91.)
20.Sledž Hamer Iz Beograda ('90.)

Ukoliko neko ima link za download za ovaj album neka postavi.

Deca revolucije (1992)


WHO Is The BEST Feat. MC Best (2) - Soul Food Music (2005)
B - Town (Maxi Singl)

1.BG Casino
2.Rec
3.Get Up!
4.Drzim Se
5.Sound Of The Culture 2005 (Ol' Skul Mix)
6.Dobro Sr*** Rappin' Over X3M Beat

Soul Food Music 1989-2005 (Remaster)

7.Rat Zvezda
8.Tablica Mnozenja
9.I Can't Stand The Pain
10.Ups
11.Rap Is My Life (1990)
12.D.I.C.K.
13.Deca Revolucije 2000 (1995)
14.Pusti Grad Da Te Vozi
15.Boli
16.Otvori Nebo Za Mene

четвртак, 8. новембар 2012.

Kanda, Kodža i Nebojša

Nastanak i prvi album

Grupa Kanda, Kodža i Nebojša (KKN) je osnovana 1991. godine u Beogradu. Prvu postavu grupe činili su: Oliver Nektarijević (vokal), Vladislav Rac (bas gitara), Rastko Lupulović (električna gitara) i Stevan Dimitrijević (bubanj). Ime benda je nastalo igrom reči između Rastka i jednog njegovog prijatelja.

Prvi album - "Guarda Toma!" iz 1996. zapravo je mešavina studijski snimljenih pesama i snimaka sa koncerata održanih tokom 1995. godine u Domu omladine, KST-u i Bitefu. U međuvremenu, član grupe postao je Marko Petronijević (truba). Na albumu učestvuje i Dejan Vučetić Vuča iz grupe Darkwood Dub, a album je izdat za Metropolis rekords. Na ovom albumu čuje se velika energija i živost koncertnih nastupa KKN-a. Najveći hit sa ovog albuma je pesma „Priroda“. Za razliku od originalnog izdanja snimljenog na kaseti, na izdanju iz 2002, snimljenom na CD-u, zajedno sa pesmama KKN-a nalazi se i debitantski album grupe Veliki prezir.

Ubrzo, Rastko Lupulović odlazi iz benda i zaređuje se u manastiru Dečani, a gitaru u grupi preuzima Ivan Topisirović Top.

 
Proboj grupe i prekid rada


Drugi album, pod nazivom „Igračka plačka“, izdat je 1998. godine za B92. Album je delimično politički angažovan, što se, osim u njegovom naslovu, čuje najviše u pesmi "Proći će i njihovo". Shodno društvenim prilikama, ovaj album, nešto mirniji i mračniji nego prethodni, krase i pesme: "Right Direction", "S.A.T.", „Štastopojo“, „Mediteran“. Albumom „Igračka plačka“, koji je, iako produkciono nesavršen, ponekad pominjan kao najbolji domaći album devedesetih, KKN se probija u vrh beogradske i jugoslovenske muzike alternativnog i progresivnog zvuka.

Ubrzo potom, Stevan Dimitrijević napušta grupu, a na njegovo mesto dolazi Vladan Rajović.

Treći album - "Become" (B92, 2000) je, sa izuzetkom pesme „Izlazim“, u potpunosti otpevan na engleskom jeziku. Muzički, primetno je skretanje ka regeu i esid-džezu, uz povremeno korišćenje novih instrumenata kao što su: violina, klavir, trombon, flauta i drombulje. Najveći hitovi sa ovog albuma su pesme "Righteous", "Life", "Nightmare" i „Izlazim“, uz pesmu s najkraćim nazivom u domaćoj muzici - "E". I ovaj album se odlikuje dubokom svešću o društvenom trenutku, ovaj put nešto univerzalnijom i prefinjenijom - tim pre što je upotrebljen engleski jezik - ali vrlo primetnom.

Sledeće godine, usled odlaska Topisirovića u SAD i opšteg stvaralačkog zamora, grupa odlučuje da prestane sa radom, na razočaranje publike. Oproštajni koncert održan je 11. maja 2001. u bašti SKC-a.

 Druga postava i dalji razvoj

Nakon sopstvenog odlaska u SAD i povratka u Beograd 2003. godine, Nektarijević oko sebe okuplja novu ekipu muzičara. Novu postavu grupe, osim njega i Rajovića, čine: Nenad Pejović (gitara), Nikola Novaković (gitara) i Branislav Dragović (bas). Naziv grupe, međutim, ostaje nepromenjen.

KKN snimaju novi album i izdaju ga 2005. godine, pod nazivom „Prekidi stvarnosti“ (PGP RTS). Ovaj album, instrumentalno i tekstualno, predstavlja najzrelije ostvarenje benda. Sa drugačijom i svežijom atmosferom, pesme ovog albuma odišu novom energijom i izlaze van žanrovskih okvira. Izdvajaju se: „Plaše dečake“, „Kad oživimo“, „Ton po ton“ i Oliverov, nekoliko godina ranije nastali, solo izraz: "Ahead There". Na albumu se prepliću rege, džez, rok i hevi metal. Album, takođe, karakterišu različiti jezici izražavanja: šest pesama je napisano na srpskom, a četiri na engleskom jeziku. „Prekidi stvarnosti“ je izabran za najbolji domaći album u izboru internet magazina Popboks.

Januara 2008, izdat je DVD pod nazivom „Prekid stvarnosti“ sa snimcima koncerata održanih u beogradskom Domu omladine, 28. aprila 2006. i na festivalu Egzit, iste godine. Na disku se nalaze i kompozicije koje je grupa napravila za rok-operu "Mozart...Luster...Lustig", kao i fotografije benda.

Peti album KKN-a, „Deveti život“, izdat je 15. oktobra 2008. godine a sesti  – „Манифест“ – 4.maja 2011.

Diskografija

Guarda Toma! – 1996.
1. Priroda
2. Toma Bebić
3. Solita kandža
4. Skela hej haj!
5. Sisa
6. Guzotoni
7. Dani turskog filma
8. …U kojoj Stanko i Nebojša
9. Staklo
10. Visokogradnja
11. Prava
12. Put za tunu


Igračka plačka – 1998.
Šafl
S.A.T.
Staro za novo
Right direction
Štastopojo
Mediteran
Gnu
Proći će i njihovo
Biću dobro






Become – 2000.
1. I Become
2. Pak (Fight Back)
3. Glow I Light
4. Child
5. Takin Care
6. Nightmare (LKJ school)
7. Righteous
8. Operate
9. Final Call
10. Life
11. E
12. True Stuff
13. Izlazim


Prekidi stvarnosti – 2005.
1. Najsvetliji dan
2. Kad oživimo
3. Ton po ton
4. Hallellujah
5. Plaše dečake
6. Polako
7. Every Nation
8. Danas nebo silazi u grad
9. Demons
Deveti život – 2008.

Nitro
Ovde i sada
Crveni konji
Svetla
Džo Stramere
Odlazak
Godine ćutanja
Prekidi stvarnosti
Deveti život
Čaj

Manifest - 2011

Download svih albuma na:
http://pirateproxy.net/torrent/7700355/Kanda_Kodza_i_Nebojsa_diskografija


понедељак, 5. новембар 2012.

Sunshine (Sanšajn) grupa biografija, članovi, albumi download

Sunshine je nastao 1994 godine iz pepela demo hip-hop benda Green Kool Posse' koji su osnovali Bane Bojović aka Gymbrowsky i Đorđe Radivojević aka Ramirez, i kao treci clan im se pridruzuje Nenad Bogojević aka Bogy, imali su dosta svirki i snimili su demo i neke od pesama ce se godinu dana kasnije naci na prvencu Sunshine.
Prvi album Ljubavna Likvefakcija onomad izlazi za Jugodisk 1995 (audio kaseta sa drugacijim omotom, i iz ovih arhiva se vidi da je bila promo lp, bez cover-a), izdavacka kuca na kojoj su bili samo narodnjaci, ali je napravila izuzetak i onomad izdala prve hip-hop domace albume, a to su bili Gru, CYA i Sunshine, verovatno su jos neki bendovi izdali preko njih albume, ali nisam uspeo o tome da nadjem ikakave podatke...
Elem ovaj album je u jedno jedini Sunshine koji se moze svesti na cisti hip-hop, spojivsi da kazemo geto lirike iz Blokova, i uzimajuci semplove od drugih muzicara to ga i time cini...
Clanovi na ovom albumu su bili Bane - glavni vokal, tekstopisac, Ramirez - vokal, tekstopisac i Bogi kao beking vokal, mada je on vec uveliko posle izdavanja postao treci pevac.
Naziv albuma je jelte sam Bane smislio dok je radio pokus Likvefakcija i da on je onovremeno radio kao laborant, dok je njegov otac doktor, cisto da se to razresi, jer vidim da je neke zanimalo cime se Bane bavi.
Album im je doneo uspeha kod publike kojoj nisu smetale njihove lirike sa psovkama i seksualnim pricicama ali o svakodnevnom teskom zivotu 90-ih, i naravno anti ratnim lirikama, dok su ih kriticarai docekali na noz ponajvise zbog prostakluka i seksualnih konotacija, ali Sunshin je u toj igri pobedio, sto bi se reklo 1:0 za ekipu.
Uskoro su krenuli nastupi po KST, SKC-u, gostovali su kao predgrupa Gru, imali su nekoliko svirki sa Robin Hood-om, i njihovi su fanovi rasli sve vise.

 1996. donosi promenu u taboru Sunshine, drugi album SH.G.T.M. izdaju za nekada aktivnu izdavacku kucu Metropolis Records, album donosi noviju vrstu zvuka koja ulazi sa vec zestokom ulicnom ideologijom Sunshine u hardcore vode. Na albumu se od clanova nalaze ovim redom: Kojot - bas (Sunshine su svirali i sa Del Arno Band-om nekoliko puta, igrom slucaja ako me sada secanje dobro sluzi oni su cak i delili studio, i Bane je 'vrbovao' Kojota da pocne da svira bas jer je to lak instrument za sviranje, Kojot pristaje posle malo uvezbavaja), Stanimir Lukić Staća - gitara, Boris Maslikovic - bubanj (SMF) i Aleksandar Petković Petko - saksofon. Od cele ove ekipe jedino ce se Kojot i Staća najvise zadrzati u bendu po meni u njihovom najboljem izdanju i najslavnijem...
Od gostiju na albumu nasla se Margita iz EKV, Vojislav Bešić iz Bezobrazno Zeleno i Marin Petrić Purke perkusionista Del Arno Band-a.
Uglavnom ovaj album im je doneo najveci moguci proboj na domace trziste, svirali su maltene po celoj Srbiji, iako su im fanovi u pocetku bili hip-hop orijentisani, sa ovim albumom ucinili su po meni i dan danas nesto nemoguce, spojili us sarenoliku publiku koja slusa hop, metal, hardcore i pank, vaistinu cudo.

14 Februara 1997 su odsvirali svoj prvi koncert na dan zaljubljenih u velikoj sali skc-a, koja je bila rasprodana, 2 dana zaredom, zato su se okurazili da i u sledecih par godina nastave tu tradiciju koncerata koji trajali i po tri dana zaredom, naravno svi su bili rasprodati. (deluje neverovatno ali jeste tako bilo)

 Nemam podatak, ali verujem da je Kokane bio prvi hip-hop maxi singl, i kruze spekulacije da je ovo mozda jedan od najprodavanijih singlova, mada nemam nikakve tacne podatke vec su price rekla kazala, ali u Sunshine slucaju verujem da je istina da je ovo jedno uspesno izdanje.
Kokane su uradili sa bendom Plejboj za domaci triler Do Koske.
Ubrzo je izasao i spot, koji je za ono vreme bio jako dobro reziran i nosio je jaku pozitivnu poruku. Iste godine im se pridruzuje DJ Andrej Srećković sa kojim su snimili singl Kokane.
Izlazi i spot za pesu Atmo-capella 91' preview koja je bila nastavak pesme Amerika preview sa Ljubavne Likvefakcije, atmo-capella je imal dve verzije spota, cenzurisanu i necenzurisanu, spot je bio zabranjen jer su prvo mediji mislili da Sunshine huskaju ljude na rat (a u stvari pesma je cista suprotnost, sta vise ovo je prava anti-ratna pesma) kroz spot se mogu videti strasni prizori iz 1991 koja nas je zadesila izmesanim za njihovim live nastupom...

Ljubavna likvefakcija dobija reizdanje 1998. na cd-u, koje izlazi za Metropolis records. Na albumu se nalaze 3 remiks bonus pesme.
Sada se ne secam bas najbolje da li je to bilo 1997 ili 1998, Biohazard je svirao u SKC-u, a predgrupa su im bili Sunshine i Overdrive. (ili su ovi drugi bili na Pro-Pain, ne mogu sada tacno da se setim)

 Iste godine izlazi Necu da se predam, album sa najboljom produkcijom do tada i to zahvaljujuci njihovom dugogodisnjem producentu AtmanActive-u.
Ovaj put teme u pesmama su vise bile anti-ratne i dosta su kritikovale politiku, mada opet su ostali standardni uleti sa Ramirezovim porno eskapadama.
Od gostiju ponovo se nasla Margita i Bora iz DLM-a. Novi bubnjar (Boris ih je napustio iste godine kada su izdali album) postao je Srđan Jovanović Jole. (Oktobar 1864, Vampiri, Psihopolis)

Koncert na dan zaljubljenih je premesten u Halu Sportova, RTS je snimao doticni nastup i pustao na tv direktno, iako je bilo nekih tehnickih smetnji, sto do RTS, sto kod prekida ozvucenja kod Sunshine, tada se DJ Andrej posibao sa kameramenom RTS jer mu je navodno kameramen nagazio na kablove, ali sve je to ubrzo sredjeno i koncert je nastalvjen.
To im je tada bio najuspesniji koncert, tacan broj posete ne znam, ali sigurno je bilo preko 30000 ljudi na tom koncertu.

 Ujedno oko 2000 bili su hedlajneri na turneji Rock'n'roll za izbore: izadji i glasaj, tada su obisli 25 gradova u Srbiji, tu su naravno bili i ostali nasi krem de la krem bendovi 90-ih: Darkwood Dub, Negative, Kanda, Kodza i Nebojsa, Jarboli, Eyesburn, Goblini, Orthodox Celts, Atheist Rap, Del Arno Band. Na kraju turneje su svirali i Block Out i Partibrejkers.
Ne bih da zalazim u politiku ali smatram da su ovde ujebali rok muziku (ne sami muzicari) vec politicari koji su iskoristili sve ove nekada sjajne bendove, da bi namamili sto vise mladih da izadju i da im daju svoje glasove, (mislim da je ovo tada bio rekordan broj mladih ljudi koji su glasali na tim izborima) a muzicare i njihovu muziku su posle odbacili kao najeftiniju nesrecnu kurvu i ostavili im nista...

 2001 izlazi prvi Live! album, koji je snimljen 2000. u SKC-u, ali ne na dan Zaljubljenih, vec par dana posle toga...
Bend se tu malo primiruje, upustaju se u prve glumacke vode, ako se secate filma 1 na 1, u njemu Bane, Bogi, Drej i Staća glume Beogradske mafioze, u filmu se pojavljuju jos neke hip-hop face V.I.P., Juice(!) i soundtrek se sastojao od muzike doticnih bendova.

Uskoro krecu price da se Sunshine raspao, jer tokom cele 2001 nije bilo nastupa, Bane je tada novinarima negirao raspad benda, govorio je samo da prave pauzu...

 2002 za Komunu izlazi Sha Bilo, koji je po meni vise bio Banetov solo rad nego Sunshine, kao gosti na albumu se pojavljuju Staća i Drej, Kojot se posvetio Eyesburn-u, Bogi je tada verovatno otisao u London da zivi i radi, jedino je Ramirez ostao u bendu tada. Muziku i produkciju je tada radio mladi i nepoznati Đorđe Miljenović, koji je pod vidnim uticajem tadasnje zize za drum'n'bass-om i elektronikom napravio najcudniji album Sunshine. Kada god pricam sa nekim ljudima sto gotive Sunshine, uglavnom najvise negoduju za ovaj album, mada meni licno ovo je sasvim dobro izdanje, moderno da se tako izrazim, verovatno je te ljude vise bolelo sto nema stare ekipe, jer su oni itekako bili Sunshine, jedan od najharizmaticnijih bendova iz Srbije. Mislim da nije bilo koncertne promocije ovog albuma, sem spotova za Sabrinu i Marginalan Type. Kao novi clanovi su predstavljeni Miloš Velimir Buca - bubnjevi (ex-El.Org.,ex-357, Disciplin A Kitschme) i Boris Đurić Rizbo (statista u skoro svim Sunshine spotovima i Banetov ortak iz kraja) nisam uspeo da saznam ko im je bio DJ tada mada verovatno je bio Vojin Ristivojević (drugi producent Sha Bilo, on kasnije postaje stalni clan bend posle njihove reformacije i svira klavijature)

Svi polagano zaboravljaju bend pojavljuju se neki novi narastaji hip-hop talasa i vreme prolazi, 2005 izlazi maxi singl Again Gettin' Wicked, koji je takodje producirao Wikler, pesme koje su se tu nasle su bile u demo verzijama i naslovna je bila na engleskom...

Bend se oko 2006 ponovo aktivirao, sada je Bane bio jedini originalni clan benda a od ljudi koji su prosli kroz bend od tada pa do danas bili su: Ninoslav Filipović Nino - djitra (Osmi Putnik Dva, ex-Eyesburn, Dead Ideas, Hands In Ashes, Xanax i jos brdo bendova), Vuk Mijanović - bas (Antipop) i Miladin Radivojević Miško - bubnjevi, bilo je tu jos verovatno par likova ali ko ce sve to vise da pohvata.

Danasnja postava je sledeca:
Bane Bojović Gimbowsky - vokal
Vojin Ristivojević a.k.a. Disko Prle - klavijature
Milorad Matić Mićkeš - guitar, vocals
Cvika - vocals
Igor Škoro - bubnjevi (Dead Ideas, ex-Yobo)
Vladimir Komnenić - bas (Flip Out,

Poslednje izdanje benda je Fight the Devil, kompilacija starih stvari i 5 novih pesama (u stvari dve, jer se na ovome nalaze dovrsene pesme sa Again Gettin' Wicked-a), kao poslednji uspeh benda moze se racunati Beer Fest na Uscu pre par godina, pisalo je u novinama da je za vreme njihovog nastupa bilo 600000 ljudi na festivalu tada.
Tada sam ih poslednji put gledao i ozvucenje je bilo zaista ocajno, znam da je onaj vetar duvao, i samo je ugusio Banetov glas, a ostatak benda se tu i tamo cuo...
Nisam isao na njihov veliki beogradski koncert, jer sam se frapirao zbog cene karte (750 dinara) ali sam cuo da su solidno popunili veliku salu skc-a. (500-600 ljudi, u danasnje vreme to je odlicna posecenost za domaci bend)



 1995 - Ljubavna likvefakcija
 http://rapidshare.com/files/235245336/1995_-_Ljubavna_Likvefakcija.part1.rar
http://rapidshare.com/files/235271076/1995_-_Ljubavna_Likvefakcija.part2.rar

 1996 - S.H.G.T.M
 http://rapidshare.com/files/235620803/1996_-_S.H.G.T.M.rar

 1997 - Kokane
 http://rapidshare.com/files/235632858/1997_-_Kokane.rar

 1998 - Necu da se predam
 http://rapidshare.com/files/235634356/1998_-_Necu_Da_Se_Predam.rar

 2000 - Live

 http://rapidshare.com/files/235639982/2000_-_Live.part1.rar
http://rapidshare.com/files/235656289/2000_-_Live.part2.rar


 2002 - Sha bilo
 2005 - Again gettin wicked
 http://rapidshare.com/files/235679985/2005_-_Again_gettin_wicked.rar

 2007 - Fight the devil
 http://rapidshare.com/files/235681921/2007_-_Fight_the_devil.part1.rar
http://rapidshare.com/files/235697041/2007_-_Fight_the_devil.part2.rar

 Password: yuforum

субота, 3. новембар 2012.

Dovoljno je ime i pseudonim: Davor Bobic (MO-SKRI)

Otišao je najautentičniji, najlucidniji, najpoetičniji, najveći MC i najveća "čamuga" među srpskim hip-hop življem.
Živeo je, mislio i činodejstvovao hiljadu na sat. Kao takav - prvi je stigao na cilj.
Svojim mrzovoljnim glasom, pomalo tromom i lenjom pojavom, oslikao je najrealnije slike zemlje u kojoj živimo kroz rime koje putem dvostruke inverzije i putem iskrivljenog duha pružaju najsurovije ogledalo realnosti.
Idividualac, ali deo ekipe. Trocifreno mesto ATP liste zamenio je stageom na kome je bio prvi, ali što je bitnije, prijateljima mnogo bliži.
Ekipa muzičara koja se danas okupila mogla bi komotno napraviti koncert od dva dana, ali to nažalost nikada neće učiniti. Jedino mesto na kome se okupila bio je poslednji Moskijev boravak na stageu. Jedini na kome je ćutao, jedini na kome nije delio lekcije, ali sam siguran da nas je onako šeretski gledao negde sa strane.
Ne želim da ovo zvuči kao rasprodaja bola. Ovo je samo mala memorabilija na velikog čoveka koji je mogao dati i više, ali nam je dao onoliko koliko smo zaslužili. Bio je zmaj, živeo je kao zmaj i u sopstvenom zmajevskom plamenu je otišao.

Ako su iskrenost i autentičnost parametri po kome se cene reperi, Mos-Kri je sigurno najveći domaći MC svih vremena.

 Počivaj u miru.
Slava tvom pepelu.